Gotova tetovaža često djeluje sigurnije od ideje koju tek treba razviti.
Kada vidite završeni rad na nečijem tijelu, lakše možete zamisliti kako bi nešto slično izgledalo na vama. Već su riješeni motiv, raspored, detalji i cijeli dojam.
Zato ljudi često pokažu fotografiju i kažu: „Želim ovo.”
To ne znači da namjerno pokušavaju uzeti tuđi rad. Često samo ne znaju drukčije objasniti što im se na fotografiji sviđa.
Isti motiv nije automatski kopija. Problem nastaje kada se iz tuđe tetovaže ne preuzme samo ideja ili smjer, nego cijela kompozicija, raspored, detalji i prepoznatljiv način na koji je rad osmišljen.
Početna ideja može biti nejasna. Možda znate da želite vuka, ružu ili pticu, ali još ne znate kako bi motiv trebao izgledati.
Kada vidite gotovu tetovažu koja vam se sviđa, odjednom imate jasan primjer. Ne morate zamišljati proporcije, pokret, količinu detalja ni odnos elemenata.
To može pomoći.
Problem nastaje tek kada fotografija prestane biti primjer i postane gotov nacrt koji treba samo prenijeti na drugo tijelo.
Korisnije je pitati se što vam je na toj tetovaži privlačno nego odmah tražiti potpuno isti rad.
Inspiracija je nešto što pokrene ideju ili pokaže mogući smjer. To može biti motiv, atmosfera, pokret, odnos boja ili način na koji tetovaža prati tijelo.
Referenca je konkretna slika kojom objašnjavate što vam se sviđa ili ne sviđa.
Poznati motiv je sadržaj koji se pojavljuje u velikom broju različitih tetovaža. Ruža, vuk, zmija, lubanja, ptica ili portret nisu sami po sebi nečije isključivo rješenje.
Slična ideja znači da dvije osobe žele prikazati srodnu temu, ali se ona može razviti u potpuno različite dizajne.
Prerada je mijenjanje postojećeg rješenja. Promjene mogu biti duboke i dovesti do novog projekta, ali mogu biti i samo površinske.
Kopija je preslikavanje većeg dijela konkretnog gotovog rješenja.
Granica nije uvijek jednostavna ni matematički mjerljiva. Ipak, postoji velika razlika između rečenice „sviđa mi se smjer ove tetovaže” i zahtjeva „napravite mi ovo isto”.
Dvije osobe mogu željeti isti motiv bez kopiranja.
Uzmimo vuka kao primjer.
Jedan vuk može biti prikazan mirno, drugi u pokretu. Jedan može gledati ravno, drugi u stranu. Može biti cijela figura ili samo glava. Može biti samostalan motiv ili dio veće cjeline.
Razlikovati se mogu položaj, pokret, proporcije, dodatni elementi, odnos tamnih i svijetlih površina, detalji i način na koji dizajn prati tijelo.
Motiv je vuk.
Dizajn je konkretan način na koji je taj vuk osmišljen i postavljen.
Zato isti motiv nije dovoljan da bi dvije tetovaže bile kopije. Ali isti motiv u gotovo istoj pozi, s istim detaljima, rasporedom i odnosom elemenata već je nešto drugo.
Gotova tetovaža nije samo naziv motiva.
U njoj su već donesene odluke o:
Neke od tih odluka mogu biti česte i općenite. Druge su vrlo prepoznatljive upravo za taj rad.
Što se više istih odluka ponavlja, to se manje radi o istoj široj ideji, a više o preslikavanju konkretnog dizajna.
Nije svaka sličnost problem.
Dvije ruže mogu imati sličan oblik jer obje prikazuju istu biljku. Dvije zmije mogu se omotavati oko ruke jer taj motiv prirodno prati takav dio tijela.
Problem nastaje kada se ponavlja većina ključnih odluka: isti položaj, isti kut, isti raspored dodatnih elemenata, isti detalji, ista kompozicija i gotovo isti izgled.
Promjena boje, dodavanje datuma ili uklanjanje jednog lista ne mora stvoriti novo rješenje.
Ako je glavna struktura ostala ista, nekoliko manjih promjena i dalje može izgledati kao kopija.
S druge strane, korištenje istog motiva uz novu kompoziciju, drukčije odnose elemenata i rješenje prilagođeno drugoj osobi može dovesti do stvarno novog projekta.
Fotografija tuđe tetovaže nije gotov nacrt za drugo tijelo.
Taj je rad napravljen za određenu površinu, proporcije i položaj. Na drugoj osobi isti raspored može izgledati drukčije.
Dio tijela može biti uži, širi, kraći ili drukčije zakrivljen. Ista veličina ne mora ostaviti isti dojam. Element koji dobro prati nečije rame možda neće jednako funkcionirati na podlaktici ili bedru.
Fotografija također često pokazuje samo jedan kut. Ne vidite nužno kako se rad ponaša u pokretu ni kako izgleda u odnosu na cijelo tijelo.
Zato je korisnije uzeti smjer iz reference, a zatim napraviti rješenje za osobu koja će ga stvarno nositi.
Iz reference treba izvući informacije, a ne cijeli gotov dizajn.
Umjesto „želim potpuno isto”, korisnije je reći:
Takve rečenice jasno pokazuju što gledate.
Možete koristiti i više različitih referenci, ali svaka treba imati razlog. Jedna može pokazivati osjećaj, druga položaj motiva, a treća nešto što ne želite.
Cilj nije izrezati dijelove više tuđih tetovaža i spojiti ih u jednu. Takav spoj lako postane zbirka nepovezanih rješenja.
Reference trebaju pomoći da se prepozna smjer, a zatim razvije nova i jasna kompozicija.
Kada netko kaže „želim isto, ali malo drukčije”, prvo treba utvrditi što znači riječ „isto”.
Možda osoba želi isti motiv.
Možda želi isti osjećaj, sličnu količinu detalja, sličan položaj ili isti odnos tamnih i svijetlih dijelova.
Možda joj se zapravo sviđa cijela kompozicija i još ne zna izdvojiti njezine dijelove.
Tada referencu treba rastaviti i odrediti nekoliko prioriteta.
Što je glavni motiv? Što stvara željeni dojam? Koji je detalj važan, a što se može potpuno promijeniti?
Nakon toga može se razviti novo rješenje.
Ako osoba i dalje želi isti raspored, iste detalje i gotovo isti izgled, onda „malo drukčije” vjerojatno nije dovoljno velika promjena.
Klijent ne mora poznavati stručne granice dizajna.
Sasvim je normalno pokazati fotografiju i pitati može li se napraviti nešto slično.
Klijentova je odgovornost objasniti što mu se sviđa i prihvatiti da novo rješenje može izgledati drukčije od reference.
Tattoo majstor treba prepoznati kada se traži preslikavanje konkretnog rada. Njegova je odgovornost objasniti što se može sačuvati kao smjer, a što treba ponovno osmisliti.
Nije dovoljno samo promijeniti nekoliko sitnica i gotov rad proglasiti novim.
Odgovornost nije samo na klijentu. Tattoo majstor razumije kako dizajn nastaje i treba voditi taj dio procesa.
Tetovaža također ne mora imati duboku osobnu priču. Može biti estetski izbor. To ne mijenja potrebu da konkretan dizajn bude napravljen za osobu koja će ga nositi.
Prije nego fotografiju pošaljete tattoo majstoru, pitajte se:
Tuđa tetovaža može biti vrlo korisna referenca.
Može vam pomoći pokazati motiv, osjećaj, pokret ili način na koji želite da rad djeluje.
Ali dobra referenca ne bi trebala zamijeniti novi dizajn.
Njezina je svrha pomoći da se razumije smjer, a zatim napraviti tetovažu koja odgovara novoj osobi i novom projektu.
Zoran Pocrnić – Žvaki, Anubis Tattoo / Osijek–Čepin