Kako dizajn treba
pratiti tijelo

Dizajn može izgledati dobro kao ravna slika, a potpuno drukčije kada se postavi na zakrivljeno i pokretno tijelo. Pri postavljanju treba povezati oblik anatomske površine, kompoziciju, prirodan položaj i pokret tijela, kut iz kojeg se tetovaža najčešće vidi te postojeće i buduće tetovaže. Dizajn se zato ne postavlja tako da se gotova slika samo smanji, poveća ili zalijepi na praznu površinu. Kompozicija se razvija prema stvarnom obliku tijela.

Komu ovaj vodič služi?

Ovaj vodič namijenjen je osobama koje:

• imaju dizajn koji dobro izgleda na ekranu, ali ne znaju kako će izgledati na tijelu
• biraju između više mjesta
• ne razumiju zašto tattoo majstor mijenja kompoziciju
• planiraju tetovažu preko zakrivljenog ili pokretnog dijela
• imaju postojeće tetovaže
• žele ostaviti prostor za budući sleeve, leđa ili veću cjelinu
• provjeravaju stencil prije početka

Tri razine procjene

Anatomska površina

Prvo se procjenjuju oblik površine, raspoloživa širina i visina, suženja i širenja, ravniji i jače zakrivljeni dijelovi, anatomske osi, prijelazi, zglobovi i mjesta savijanja.

Treba uzeti u obzir i rotaciju ruke ili noge te promjene površine pri pokretu. Kompozicija ne mora doslovno slijediti mišićna vlakna, ali treba razumjeti stvarni oblik i kretanje područja na kojem se nalazi.

Kompozicija

Procjenjuju se glavni motiv, vizualno težište, smjer pogleda ili kretanja, odnos velikih i malih elemenata, negativni prostor, rubovi dizajna te omjer širine i visine.

Važno je i gdje završava najvažniji detalj te može li se cjelina razumjeti s udaljenosti s koje će se tetovaža u stvarnom životu najčešće gledati.

Kontekst tijela

Treba uzeti u obzir kako osoba prirodno stoji, iz kojeg se kuta tetovaža najčešće vidi te što ostaje sprijeda, a što odlazi na bočnu ili stražnju stranu.

Postojeće tetovaže, budući planovi, odnos samostalnog rada prema većoj cjelini te željena vidljivost i odjeća također utječu na odluku. Vidljivost i odnos prema odjeći osobni su kriteriji, a ne univerzalna pravila.

Zašto tijelo nije ravan papir?

Fotografija i ekran prikazuju trodimenzionalnu površinu kao ravnu sliku. Na tijelu zakrivljenost može dio motiva skratiti, raširiti, deformirati ili sakriti iza bočne strane.

Rotacija ruke ili noge mijenja ono što se vidi. Zglobovi i mišići mijenjaju oblik površine pri pokretu, a tetovaža se većinu vremena gleda dok osoba prirodno stoji, ne dok pozira za savršenu fotografiju.

Fotografija dijela tijela korisna je za početno planiranje, ali nije dovoljna za konačnu procjenu položaja.

Kako kompozicija prati tijelo?

Glavni motiv i vizualno težište

Najvažniji dio dizajna ne bi trebao slučajno završiti na rubu, najzakrivljenijoj bočnoj strani ili mjestu na kojem se vidi samo iz jednog namještenog kuta.

Djelomična vidljivost nije automatski pogrešna. Može biti namjeran dio kompozicije, ali klijent treba razumjeti iz kojeg će se kuta motiv čitati i što će biti skriveno.

Omjer širine i visine

Široka, uska, kružna i izdužena kompozicija ne odgovaraju jednako svakoj površini.

Kada omjer dizajna ne odgovara mjestu, rješenje nije uvijek samo smanjivanje. Ponekad treba presložiti elemente, promijeniti smjer ili razviti drukčiju kompoziciju.

Veliki i mali elementi

Veliki oblici nose osnovnu strukturu i čitljivost, dok je manji elementi nadopunjuju. Ako svaki detalj traži jednaku pažnju, kompozicija može izgubiti jasno težište.

Nisu svi elementi jednako važni. Treba znati što nosi ideju, a što služi kao podrška.

Negativni prostor

Prazni prostor nije neiskorištena površina. On odvaja elemente, usmjerava pogled, pomaže čitljivosti i omogućuje da se kompozicija ne pretvori u zbijenu masu.

Negativni prostor može biti jednako važan kao linija, boja ili sjenčanje.

Rubovi dizajna

Dizajn ne bi trebao slučajno završavati kao odsječen pravokutnik ako oblik tijela traži postupniji prijelaz, omatanje ili otvoreniji završetak.

Rubovi određuju djeluje li tetovaža kao slika zalijepljena na tijelo ili kao kompozicija razvijena za tu površinu.

Smjer motiva: pravilo, konvencija ili odluka?

Ne postoji jedno univerzalno pravilo prema kojem lice uvijek mora gledati prema unutra, motiv mora biti okrenut prema srcu, figura se nikada ne smije okretati prema dolje ili tetovaža mora biti potpuno vidljiva sprijeda.

Praktično pravilo

Praktično pravilo proizlazi iz stvarnog problema čitljivosti, anatomije ili pokreta.

Primjerice, važan detalj bez razloga ne treba postaviti na mjesto na kojem se stalno lomi, skriva ili deformira.

Česta konvencija

Konvencija je uobičajen način postavljanja koji često dobro funkcionira, ali nije obavezan.

Lice ili životinja često se usmjeravaju tako da vizualno ulaze prema središtu kompozicije ili tijela. To može stvoriti bolji tok, ali ne znači da je svaki drugi smjer pogrešan.

Svjesna odluka

Konvencija se može prekršiti kada tattoo majstor razumije posljedicu, klijent zna što prihvaća, a odluka podržava stil, pokret ili značenje projekta.

Problem nije odstupanje od pravila. Problem je slučajna posljedica koja se primijeti tek nakon izvedbe.

Zglobovi, zakrivljenost i pokret

Prelazak preko zgloba nije automatski pogrešan. Zglob može biti namjeran dio velike kompozicije i omogućiti povezivanje više površina.

Problem nastaje kada pokret presijeca, skriva ili deformira dio koji mora ostati stabilan i čitljiv. Lice, oko, tekst ili drugi ključni detalj zato često traže pažljiviji položaj.

Položaj treba provjeriti dok je tijelo opušteno i u osnovnom pokretu. Dizajn ne mora izgledati potpuno jednako u svakom položaju, ali promjene ne bi trebale uništiti njegovu glavnu funkciju.

Postojeće i buduće tetovaže

Samostalna tetovaža

Samostalna tetovaža može funkcionirati kao završena cjelina na odabranoj površini.

Ipak treba provjeriti zauzima li najbolje mjesto za projekt koji osoba možda planira kasnije. To nije problem ako veća cjelina nije u planu, ali posljedica treba biti svjesna.

Dio većeg projekta

Kada je tetovaža dio sleevea, leđa ili druge veće kompozicije, njezin oblik, smjer, rubovi i negativni prostor trebaju omogućiti kasnije povezivanje.

Jedan dobar motiv može otežati cijeli budući projekt ako je postavljen bez plana za ostatak površine.

Odnos prema postojećim tetovažama

Novi dizajn ne mora biti u istom stilu kao postojeći radovi, ali treba svjesno riješiti:

• razmak
• smjer
• odnos veličina
• dodiruju li se radovi
• povezuju li se u cjelinu ili ostaju jasno odvojeni

Ignoriranje postojećih tetovaža može stvoriti slučajne praznine, sukob smjerova ili vizualni nered.

Česte pogreške pri postavljanju

Dizajn izgleda kao pravokutna slika zalijepljena na tijelo

Problem nastaje kada se gotova slika samo proporcionalno smanji ili poveća, bez prilagodbe stvarnoj površini.

Rješenje može biti promjena omjera, rubova, rasporeda elemenata, smjera ili načina na koji se kompozicija otvara prema tijelu.

Glavni motiv nestaje na bočnoj strani

Važan dio može završiti izvan prirodnog kuta gledanja i biti čitljiv samo iz određene poze.

To nije nužno pogreška ako je namjerno, ali klijent treba unaprijed znati iz kojeg se kuta motiv vidi i koji dio ostaje skriven.

Smjer lica ili figure djeluje nelogično

Smjer se procjenjuje prema pogledu motiva, kretanju kompozicije, odnosu prema osi tijela i namjeri projekta.

Ne postoji jedno pravilo koje rješava svaku situaciju. Problem nastaje kada smjer djeluje slučajno ili suprotno ostatku kompozicije.

Kompozicija je preširoka ili previsoka

Motiv se može neprirodno stisnuti, omotati izvan pogleda ili izgubiti vizualno težište.

Rješenje može biti drukčiji raspored, promjena omjera ili izbor površine koja bolje odgovara obliku dizajna.

Ključni detalj nalazi se na najzakrivljenijem dijelu

Lice, oko, tekst ili drugi važan dio mogu se deformirati, skratiti ili biti vidljivi samo iz jednog kuta.

Takav detalj ponekad treba pomaknuti prema stabilnijem dijelu površine, dok se zakrivljeniji dio koristi za sekundarne elemente ili prijelaze.

Zglob presijeca ključni dio motiva

Problem nije sam prelazak preko zgloba, nego položaj dijela koji mora ostati stabilan i čitljiv.

Ako pokret presijeca lice, tekst ili glavni simbol, treba razmotriti promjenu položaja ili kompozicije.

Tetovaža izgleda dobro samo u namještenoj pozi

Fotografijom se tijelo može okrenuti, rastegnuti ili postaviti tako da kompozicija izgleda bolje nego u svakodnevnom položaju.

Primarna procjena treba se raditi dok osoba prirodno stoji i drži dio tijela bez namještanja.

Novi dizajn zatvara prostor za budući projekt

Mala samostalna tetovaža može zauzeti središnje ili najbolje mjesto za kasniji sleeve, leđa ili veću povezanu kompoziciju.

To nije pogrešno ako osoba ne planira veći projekt. Ako ga planira, položaj sadašnjeg rada treba procijeniti u odnosu prema budućoj cjelini.

Postojeće tetovaže tretiraju se kao da ne postoje

Novi dizajn može stvoriti neugodne praznine, sudar smjerova, neusklađene veličine ili slučajno preklapanje vizualnih masa.

Rješenje nije nužno povezati sve u isti stil, nego donijeti svjesnu odluku o odnosu među radovima.

Dizajn se prilagođava samo smanjivanjem

Kada dizajn ne stane, samo smanjivanje često zadržava pogrešan omjer i previše elemenata.

Moguće alternative su:

• promijeniti omjer
• presložiti elemente
• ukloniti sekundarni dio
• promijeniti smjer
• razviti drukčije rubove
• promijeniti mjesto

Provjera stencila prije početka

Stencil ili probni prikaz treba provjeriti:

• dok osoba prirodno stoji
• sprijeda
• sa strane
• iz kuta iz kojeg će se tetovaža najčešće gledati
• pri osnovnom pokretu površine
• u odnosu prema zglobovima i anatomskim osima
• u odnosu prema postojećim tetovažama
• iz blizine i s uobičajene udaljenosti

Stencil nije svetinja. Prije početka može se skinuti i ponovno postaviti ako položaj, smjer ili odnos prema tijelu nisu dobri.

Manja korekcija položaja prije početka nije nevažan detalj. Nekoliko centimetara ili mali pomak kuta mogu promijeniti način na koji cijela kompozicija funkcionira na tijelu.

Brza provjera postavljanja

• Prati li oblik dizajna stvarnu anatomsku površinu?
• Gdje je glavno vizualno težište?
• Vidi li se najvažniji dio iz prirodnog kuta?
• Pada li ključni detalj na jako zakrivljen ili pokretan dio?
• Presijeca li zglob dio koji mora ostati čitljiv?
• Izgleda li tetovaža dobro dok osoba prirodno stoji?
• Kako dizajn izgleda iz više kutova i pri osnovnom pokretu?
• Uključuje li postojeće tetovaže u svjesnu cjelinu?
• Ostavlja li prostor za budući projekt ako je on planiran?
• Je li dizajn kompozicijski prilagođen tijelu ili je samo smanjen i postavljen?

Povezani vodiči

• Od ideje do termina i tetovaže
• Vodič kroz tetoviranje
• Veličina tetovaže i dugoročna čitljivost
• Kako izabrati mjesto za tetovažu
• Kako izabrati stil tetovaže

Zoran Pocrnić – Žvaki, Anubis Tattoo / Osijek–Čepin